"Teenage civilizacija": Pribičević objašnjava zašto se Trump poziva na Monroeovu doktrinu

SAD kao teenage civilizacija

Kad se američki predsjednik Donald Trump posljednjih dana ponovno poziva na Monroeovu doktrinu, "domišljato" je nazivajući "Donroeovom" kako bi opravdao pojačane savezne intervencije, uključujući i djelovanje agencije ICE u američkim gradovima, čini se kao da iz povijesnog arhiva izvlači staru i jasnu vanjskopolitičku formulu. No upravo njenu „jasnoću“ Vedrana Pribičević u svojoj kratkoj analizi dovodi u pitanje, opisujući Monroeovu doktrinu kao rani simptom onoga što naziva teenage civilizacijom.

Kako piše Pribičević u svojoj objavi, Monroeova doktrina iz 1823. nije izraz američke snage, nego nesigurnosti. Mladi SAD tada još nije hegemon, nema vojni ni pomorski kapacitet za nametanje međunarodnog poretka, ali se suočava s realnom prijetnjom povratka europskih sila u Južnu i Latinsku Ameriku nakon Napoleonovih ratova. Doktrina se zato ne gradi kao institucionalni sustav, nego kao identitetska izjava: zapadna hemisfera proglašava se zatvorenom za europske intervencije, dok se Amerika obvezuje da se neće miješati u europske poslove.

Monroeva doktrina nema arhitekturu, institucija, pravila

Problem, kako ga Pribičević precizno locira, jest u tome što iza te simetrične formulacije ne stoji simetrična moć. Monroeova doktrina nema provedbenu arhitekturu, nema institucije, pravila ni mehanizme suradnje. Ona ne uspostavlja poredak, nego povlači crtu i očekuje da je drugi poštuju. U metafori teenage civilizacije, to je trenutak u kojem mladi politički akter ne gradi zajednički kućni red, nego jednostavno kaže: ovo je moja soba.

U praksi se takva doktrina mogla održati samo zato što se poklapala s interesima britanske pomorske hegemonije, koja je imala vlastiti interes spriječiti obnovu europskih kolonijalnih monopola u Južnoj Americi. SAD odbija britanski prijedlog zajedničke deklaracije ne zato što je sposoban sam provesti doktrinu, nego zato što želi samostalno iscrtati granicu identiteta, svjesno prihvaćajući da će se njezina provedba oslanjati na tuđu moć.

Metastabilno stanje

Ta početna gesta, upozorava Pribičević, stvara dugoročnu obvezu bez dugoročnog dizajna. Umjesto postupne institucionalizacije zapadne hemisfere kroz zajednička pravila i postimperijalne odnose, prostor ostaje obilježen ad hoc intervencijama, promjenama režima i stalnim političkim zadiranjem. Monroeova doktrina tako ne prerasta u stabilan međunarodni odnos, nego ostaje metastabilno stanje između imperijalne ambicije i nedovršenog postimperijalnog odnosa.

Doktrina kao politički simbol

Kako pišu američki i europski mediji, uključujući BBC, Trump i njegovi suradnici ponovno govore o Monroeovoj doktrini kao temeljnom pravu savezne vlasti da „štiti zapadnu hemisferu“ i spriječi svaki oblik ugroze američkog poretka — bilo izvana, bilo iznutra. U analizi BBC-ja ističe se da se doktrina danas sve češće koristi kao politički simbol, a ne kao koherentan pravni ili međunarodni okvir, upravo zato što nikada nije bila izgrađena kao sustav, nego kao deklaracija.

Upravo u tome Pribičević vidi kontinuitet: ono što započinje kao adolescentna obrambena izjava identiteta s vremenom se pretvara u trajni obrazac ponašanja u kojem se moć ne gradi strpljivom izgradnjom institucija, nego se iznova afirmira reakcijom i intervencijom. U tom smislu, Trumpovo pozivanje na Monroeovu doktrinu ne predstavlja povratak stabilnom poretku, nego nastavak obrasca teenage civilizacije.